Piše: Bogdan Vukomanović, 24 godine, student (2019. godina)
Edinburg sam odabrao jer se govori čist engleski jezik. Nije London koji je česta destinacija, Edinburg je malo egzotičniji. Može dosta toga da se vidi, a može i dobro da se nauči jezik.
Engleski najbolje govorim od stranih jezika i jedino sam se osećao sigurno da odem na englesko govorno područje i da se tamo okušam u razgovoru sa drugim ljudima na engleskom. Znanje jezika će mi biti svakako od velike koristi u budućoj karijeri.
Prve nedelje boravka sam bio na novou B2, a onda sam prešao u grupu C1. Takođe sam polagao i IELTS test i ocenjen sam sa C1 što je 7. Iskoristio sam boravak tamo da polažem i IELTS jer polaganje tamo košta 170 funti a u Beogradu 250 eura.
Boravkom sam dobio i više nego što sam očekivao. Mislio sam da neću stići sve da obiđem, da neću imati dovoljno vremena međutim obišao sam sve što sam želeo.
Dan mi je izgledao ovako
Časovi počinju u 9. Pre toga sam doručkovao sam ili sa porodicom. U školi sam bio do pola 1. Posle sam obično obilazio grad a onda išao na neku ekskurziju. Uglavnom je to bilo obilaženje neke lokalne znamenitosti. Uveče sam večerao sa porodicom.
Škola je mala. Ja sam bio van sezone tako da nas je u grupi bilo po troje, četvoro. Akcenat je bio na govoru, na čitanju, manje se radilo na pisanju. Nismo se držali mnogo knjige nego smo komunicirali najviše sa profesorom. Koristili smo priručnike za pripremu Cambridge i IELTS testova.
U školi smo mogli da uzmemo knjige, audio i video materijal.
Prezadovoljan sam koliko sam se za 4 nedelje u Edinburgu oslobodio da pričam jezik. Shvatio sam da engleski znam mnogo bolje nego što sam mislio.
Porodica
Bio sam jedini gost u toj kući. Imao sam svoju sobu i kupatilo baš kao što sam i tražio. Ona je socijalni radnik, on je inženjer.
Sa njima sam zajedno večerao. Doručak uglavnom nismo imali zajedno jer smo imali različit raspored. Mogao sam normalno da koristim kuhinju i spremim sebi doručak, da koristim hranu iz frižidera. I za mene su kupovali namenski neke namirnice.
Očekivao sam da će hrana biti dosta različita od naše, ali i nije bila. Slična je hrana onoj koju sam navikao da konzumiram.
U porodici su mi dali korisne informacije šta vredi posetiti, u koji restoran da idem i druge praktične savete.
U gradu sam voleo najviše picu da jedem. Ima dosta italijanskih restorana po gradu i imaju stvarno dobru picu. Svideo mi se dosta i jedan argentinski steak house.
Što se Edinburga tiče, skup je grad ali nije preskup.
Mesečna karta je 57 funti i pokriva sve vrste prevoza u gradu. Prevoz nije baš idealno organizovan, očekivao sam da je i bolji jer se dešavalo da nekada prevoz kasni. Grad je mali ali svakako mi je značilo da odem negde prevozom, da uštedim vreme.
Iznenadio sam se da u autobusu nema najave kada će sledeća stanica. A i u autobusu vozač ne daje kusur. Mora se pripremiti tačan iznos.
Ljudi su dosta ljubazni, svako je hteo da mi pomogne kada ga pitam nešto.
Obilazio sam muzeje i galerije, njihov parlament. Iznenadilo me koliko su javne institucije otvorene za obilazak, nigde nisam morao ni da se prijavim za obilazak.
Daleko se ređe izlazi u grad nego kod nas i cene u restoranima su visoke. Pivo u kafiću je npr. 5-6 funti.
U školi sam upoznao četiri polaznika iz Italije i Saudijske Arabije i sa njima sam išao često na ručak ili negde na piće. Tako sam vežbao dodatno engleski jezik. Primetio sam da je u školi bila grupa ljudi koji znaju neki drugi jezik, drže se zajedno i pričaju na svom jeziku. Zato je bolje ići samostalno i pričati stalno na engleskom.
Krajnji utisak
Najviše mi se svidela ljubaznost ljudi. Dopala mi se i hrana. Ne bih išao opet u Edinburg jer bih voleo da obiđem neka druga mesta. Mislim da Edinburg nije za mnogo mlade polaznike, ali npr. za studente je odličan kao i za sredovečne ljude.