U mnogim školama u svetu poslednjih godina u nastavu učenika i studenata uključuju se i psi. Ljubimci se koriste u terapiji stresa kod dece, ali i u nastavnim programima.
Jedna učenica je u trenutcima svoje uznemirenosti sela u svoju klupu. Osetivši njenu anksioznost, Morgan, trogodišnja zlatna pudla, otrčala je i položila svoju glavu u njeno krilo. Nakon malo vremena, učenica je počela da se oseća bolje i mogla je ponovo da se fokusira na učenje.
Ovo je iskustvo iz jedne srednje škole u Njujorku, u kojoj je osim nastavnika “zaposleno” i sedam terapijskih pasa koji pomažu učenicima u savladavanju svakodnevnog stresa.
Džim Blakenberg, Morganov vlasnik, tvrdi da njegov mezimac ima sposobnost da oseti stres učenika. Čim oseti uznemirenost, on ode do njih i počne da im se umiljava. Pokazalo se da učenici odlično reaguju na njegovo prisustvo i vrlo brzo se smire i nastave s učenjem – objašnjava Džim.
Morgan i njegov partner, minijaturna pudlica po imenu Sedi, imaju glavnu ulogu i u nastavnom programu koji predstavlja alternativnu edukaciju učenika. Pod Džimovim vođstvom, Morgan i Sedi se se pridužili studentima koji uzimaju dodatne časove matematike, engleskog ili nekih drugih predmeta i pomažu im da savladaju teškoće zadataka.
Džim navodi i primer dečaka koji je dugo patio od anksioznosti. Morgan bi tokom čitavog osamdesetominutnog časa ležao pored ovog učenika. Kada bi osetio da se dete uznemirilo, on bi naslonio svoju glavu u njegovo krilo. To je uvek rezultiralo vidljivom promenom u dečakovom raspoloženju.
U ovoj njujorškoj školi druženje sa Džimovim ljubimcem, profesori koriste i kao nagradu za dobar uspeh učenika. Takođe, na početku i kraju svakog časa Morgan i Sedi se pozdrave sa svakim đakom, a prema Džimovoj tvrdnji, najviše vremena provode s usamljenom decom.
Osim u terapiji đaka, psi se angažuju i kao podrška u učenju. Tako je u jednoj obrazovnoj ustanovi, u Indijani, Nensi Starević, bivša školska psihološkinja, osmislila program u kome koristi svog trogodišnjeg irskog terijera Lakija pri motivaciji dece u dobrom ponašanju. Nensi je, naime, razvila program koji se sastoji iz lekcija za učenike drugog i trećeg razreda. Ona svoj ljubimca koristi kao primer učenicima. Uz njenu pomoć, deca su počela da pišu priče o svojim kućnim mezimcima i da ih ilustruju crtežima i fotografijama.
Učeći ih lekcijama o psima, ova psihološkinja je utvrdila da su deca manje buntovna, znatno mirnija i zahvalnija.
Izvor: Magazin Pas
1 comment
Bilo bi lepo da ovako nešto zaživi i u školama u Srbiji.