ISKUSTVO IZ ŠKOLE ENGLESKOG U LONDONU
Dugo sam razmišljala o odlasku u inostranstvo, ali nijesam bila toliko sigurna da ja to mogu i da je to za mene. Željela sam treći razred srednje škole da završim u Americi. Daleko je od Crne Gore i tada je vladala korona, i ostalo je na tome da ću naredne godine poći.
Engleski jezik mi nije bio jača strana. U dogovoru sa roditeljima odlučimo da pogledamo kurs za engleski jezik. Međutim, nijesmo znali gdje ću. Na moju veliku sreću pronađem mogu reći najbolju agenciju Prestige Education, jer je sve bilo onako kako je rečeno. Ja sam vjerovala od početka da će to tako i biti. Zahvaljujući njima pošla sam u grad mojih snova, London.
Školu sam bukirala u septembru. U oktobru su počele pripreme za vizu koja se čeka 3 nedjelje, a nekad i duže.
Nakon toga sam pronašla kartu za London koja uopšte nije skupa, preko kompanije Ryanair. Let mi je bio 14. januara 2024. Do januara sam išla na kurseve engleskog jezika kako bih što spremnija pošla za London.
ODLAZAK
Došao je i dan polaska. Tužna što neću gledati porodicu i drugare, ali ujedno i srećna jer se moja želja ostvarila. Sa letom nijesam imala nikakvih problema, sve je prošlo kako treba. U avionu sam samo gledala na sat kada ću sletjeti na aerodrom Stansted.
Moram priznati kada sam sletjela sve mi je bilo čudno. Kako ću s tim da nijesam baš sjajna sa jezikom. Ugledam drugaricu sa kojom sam učila u osnovnoj školi i naravno tada mi je mogu reći laknulo. Zajedno smo sve završile. Nakon toga je prijatelj došao za mene. Uputili smo se ka rezidenciji škole St Giles koja je 2015. godine proglašena za najbolju školu u UK-u. Na putu do rezidencije na svaki ćošak me oduševljavalo sve. Ostala sam bez teksta. Putovali smo sat vremena.
DOLAZAK U LONDON
Kada sam stigla u studentsku rezidenciju St Giles zaputila sam se na treći sprat, kako bih uzela ključ i karticu. Par dana prije mog dolaska dobila sam email od škole sa svim instrukcijama.
Sačekala me kutijica na trećem spratu u kojoj je bila koverta na kojoj je napisano moje ime i u njoj ključ, papiri i kartica. Moja soba je bila 316 i na spratu je bila kuhinja, gdje možemo sami spremati hranu. Soba je zaista lijepa. Kada sam ušla sa lijeve strane me dočekao ormar, do njega radni sto i stolica, dok je naspram vrata bio krevet i toalet. Bila sam sama jer sam željela svoj mir i nijesam htjela da imam zajedničko kupatilo.
Na petom spratu se nalazi Rooftop gdje se vidi čarobni London, sa milinom sam vikendom ispijala kafe sa drugarima i uživala u čarima koje ovaj grad ima.
NASTAVA
Prvi dan mi je počeo 15. januara u 8:30 časova kako bi nove polaznike testirali i smjestili u grupe prije početka predavanja koje je počinjalo u 9 časova.
Smjestili su me na nivo A2 dok sam ja mislila da ću biti na A1 jer nijesam vjerovala toliko u sebe. Ulazim u učionicu sa velikim osmjehom i dočekuje me najbolja profesorka Patricia koja je rekla za vas sam Trish, pošto ste vi sada moji. Oduševljenje nijesam krila toliko sam srećna bila kada sam shvatila da još postoje divni profesori.
U toku časa smo radili par lekcija i ja sam bila veoma aktivna što je nju oduševilo i kazala mi je da je moj nivo B1+, gdje sam ja bila zatečena i pitala sam se da li je moguće to, jer nijesam mogla da vjerujem. Međutim, u toj grupi je dosta učenika bilo i morala sam cijelu nedjelju da ostanem na nivou A2 što mi nije smetalo nego čak i prijalo da se podsjetim nekih stavri. Odnos profesora prema učenicima je bio drugarski što me jako oduševilo.
Kada sam prešla na nivo B1+ profesorka mi nije odgovarala i tražila sam premještaj, direktor mi je izašao u susret i kakva slučajnost još veći me osmijeh sačekao na vratima, to je opet Trish. Sreći mojoj nije bilo kraja.
DRUŠTVO
Svaki dan je bio sve bolji i bolji, drugari su bili iz Japana, Kine, Brazila, Urugvaja, Italije i ja iz male Crne Gore. Dobijala sam razna pitanja da li je to u Južnoj Americi, Africi itd. Kada sam im objasnila i pokazala šta moja domovina sve ima obećali su mi da će je posjetiti i veoma sam bila ponosna zbog toga.
Na časovima smo dosta radili, pričali, jednom riječju uživali smo dok smo učili. Profesorka je donosila kolače kako bi za pauzu ostajali svi zajedno i družili se. Škola je trajala od 9h do 13h, prva pauza je bila u 10.40h i trajala je 25 minuta, dok je druga bila u 12h i trajala je 5 minuta. Vrijeme je veoma brzo odmicalo, ni u jednom trenutku nijesam imala osjećaj da je mučno i da jedva čekam kraj.
Naravno imala sam doručak koji je počinjao u 8 časova, nijesam oduševljena sa doručkom, ali to možemo zanemariti, jer nijesam pošla da degustiram hranu, nego da upoznam kulturu, druge ljude i prije svega da poboljšam engleski jezik.
AKTIVNOSTI
Što se vannastavnih aktivnosti tiče, svake nedjelje smo imali na prvom spratu i na sajtu škole šta će se obilaziti, na svaku sam bila. Ona koja će mi ostati u sjećanju je žurka na brodu, koja je trajala 4 sata, tako što smo se vozili čuvenom rijekom Temzom prolazeći ispod Tower Bridge. Upoznala sam nove prijatelje sa kojima sam ostala u kontaktu i izlazila nakon škole. Profesori koji su nas vodili bili su jako ljubazni i fini da nam je uvijek bilo malo kada kažu da je kraj.
Moram dodati da je zadnji dan moja profesorka donijela tortu za mene pošto je došlo vrijeme mog odlaska, sa suzama u očima sam joj se zahvalila na svemu i rekla da se nadam da se vidimo ubrzo, na šta mi je ona rekla da me čeka i da će joj veoma neobično biti bez mene, jer me zavoljela. Zagrlili smo se svi, bilo je suza naravno, ali smo svi ostali u kontaktu što me čini veoma srećnom. Ipak sa tim ljudima provodite cijelo vrijeme dok ste udaljeni od porodice i drugara.
Kurs sam završila sa B1+ nivoom, a nadam se sljedeći put kada odem da ću završiti još bolje nego sada. Imam još dosta da kažem, ali to se ne može opisati riječima.
LONDON
London je grad koji ima moje srce, grad koji me svakog dana sve više i više oduševljavao da sam ostala bez teksta. Koliko god dugo da čovjek živi tu svakog dana nešto novo otkrije. Grad koji je među najvećima na svijetu, a i najskupljima. London ima posebnu čar, od trenutka kada stupimo na londonsko tlo, pa do onog zadnjeg pogleda iz aviona koji odlazi u visine, prati vas osjećaj da ste u središtu svijeta.
Obišla sam baš dosta, ali ono što je na mene ostavilo najveći utisak jeste Tower Bridge, Big Ben, Hyde Park, Sky Garden čak i Buckingham Palace. Kao što rekoh svakog dana se otkrije nešto novo. Nijesam posjetila muzej Madam Tussauds. Rekla sam da ću sljedeći put kada dođem, kako bi se vratila.
Obišla sam najpoznatija mjesta Londona gdje svaki turista ide. Obilaskom par mjesta od velike sreće i oduševljenja zaboravila sam da se fotografišem. Više imam slika na telefonu grada nego svojih.
Muzeji su besplatni što je veoma dobro. Autobuske karte i underground nijesu skupi. Cijene su sasvim okej, a za kratko vrijeme dođemo do mjesta gdje želimo. Izgubiti se ne može niko jer na svaki ćošak se nalaze mape. Čak sam mislila da su Britanci veoma hladni i da neće biti toliko ljubazni, što je bilo sušta suprotnost od toga. Oduševili su me.
Sva moć, dostojanstvo, skladni spoj stare i moderne arhitekture, vrhunska moda, to je London.
POVRATAK
I na kraju dan mog odlaska. Veoma tužna što odlazim i što je prošlo sve brzo. Kada sam vidjela da smo izašli iz Engleske rekla sam: ,,See you soon“. Nadam se da će tako i biti.
Iz dana u dan od kako sam stigla sve mi više i više nedostaje. Moram priznati da sam se uželjela porodici, drugarima i mojoj Crnoj Gori i najboljoj crnogorskoj kuhinji.
Maša Dobrilović, 2024. godina
