Piše: Nađa Potočnik, 17 godina, učenica (2022. godina)
Na kamp sam otišla jer sam pre svega htela da probam nešto novo, da obiđem London, upoznam nove ljude iz celog sveta i naravno da poboljšam znanje engleskog.
Išla sam sama, ali sam putovala sa mamom. Ona je pohađala kurs jezika u Londonu za odrasle u drugoj školi i nismo se viđale.
Bila sam na C1 nivou. Engleski učim od malena, išla sam i u škole jezika u Beogradu. U Londonu je akcenat na komunikaciji. Mi ovde više radimo gramatiku, a tamo se potencira komunikacija. Dopao mi se takav sistem nastave.
Nisam imala strah pre nego što sam otišla. Očekivala sam da ću se snaći dobro, da će sve biti kako treba. Tako je i bilo.
PRVI DAN NA KAMPU I NEDELJNE AKTIVNOSTI
Kada sam sletela, sačekao me je transferista koji je imao tablu sa mojim imenom i prezimenom. U smeštaju me je menadžer smestio u sobu. Upoznala sam odmah i druge polaznike.
Imali smo pet časova pre podne. Nakon toga smo imali aktivnosti i obilaske znamenitosti Londona. Sredom i subotom smo imali duže izlete, uglavnom u neki drugi grad. Obišla sam Oksford, Brajton i Bat. Na ekskurzije smo išli vozom ili autobusom. Oksford mi je najlepši definitivno. Oduvek sam želela da ga vidim jer su tamo naprestižniji univerziteti. Mali grad, studentski, baš kao što sam i očekivala.
U Londonu smo posetili Bakingemsku palatu, Tower Bridge, Tower of London, London Eye, Big Ben itd. Najviše su mi se svideli Tower Bridge i Oxford Street.
Uveče smo imali aktivnosti gde smo se svi družili ili slobodno vreme.
UCL KAMPUS
UCL je zaista ogroman. Postoji veliki broj zgrada na različitim mestima. Škola je jako lepo uređena. Trebalo nam je 15-20 minuta peške do škole. Išli smo sa profesorima do škole svaki dan.
Sobe su jednokrevetne, kupatila smo delili. Imalo je dosta kupatila, nas nije bilo previše tako da nije bilo problema.
Klopa je onako. Naša hrana je puno bolja, ali tamo je sve bilo jestivo 🙂 Hrana je generalno suvlja, ali mi malo nedostaju riba i krompirići.
Ljudi sa Balkana nije bilo puno. Dosta je bilo ljudi iz Brazila, Španije, Portugala, Francuske, Meksika, Saudijske Arabije. Sa većnom sam i dalje u kontaktu.
Jedino što mi je zasmetalo je što je vreme bilo potpuno netipično za London. Bilo je vruće, a oni inače nemaju klime tako da mi je to malo smetalo, ali nije bilo strašno. Sve u svemu, sve mi se dopalo i nema ničega što bih menjala.
Ceo koncept mi se jako dopada. Za sledeću godinu planiram opet da idem na neki kamp. Možda u Beč, ili Ameriku, videćemo. Prezadovoljna sam, fantastično je iskustvo tako da jedva čekam da odem negde ponovo.